(preuzeto iz publikacije Projekta “Pravo u centar-Igraj pikado”)
Šta je Pikado?
Pikado – (engl. Darts, nem. Wurfpfeilspiel) je igra u kojoj jedan ili više takmičara bacaju iz ruke male strelice na čijim krajevima su pera u okruglu metu 45,1 cm.Meta je podeljena na delove- segmente i svaki od njih nosi određeni broj poena.
Pikado je igra razonode a od skoro i profesionalni sport koji svoje mesto pokušava naći i među olimpijskim sportskim disciplinama. Igrači naizmenično bacaju po tri strelice u metu, sabiraju se poeni pogođenih polja a cilj je da se od dogovorenog broja (301, 501, 701..) dođe do nule uz uslov da poslednje bacanje mora da bude duplo ili centar (engl. Bull’s Eye, Double-Bull).Postoji nekoliko različitih načina igre ali i različitih meta od kojih je narasprostranjenija igra sa tzv. „sat tablom” koja je nastala u Engleskoj 1896 godine.
Igra je dobila naziv po tome što podseća na zidni sat sa kazaljkama i koja je podeljena koncetričnim krugovima (prstenovima) različite širine.
Cela meta osim krugova je podeljena još i na 20 jednakih sektora (isečaka) označenih brojevima od 1 do 20 na obodnom vencu.
Pikado je jedinstven iz nekoliko razloga: oprema koju trebate za igranje je relativno jeftina, potreban je mali prostor da bi se igra mogla igrati i nije potrebna posebna odeća (klasično odevanje na zyavničnim takmičenjima – crne ili tamne pantalone, polo majica ili košulja i crne cipele). Godine, pol, visina i fizička snaga/izdržljivost nemaju nikakav poseban uticaj na igračeve mogućnosti da dobro igra. Ovi faktori zajedno čine pikado popularnom i privlačnom igrom.
Razvoj pikada
Pikado je stotinjak godina star. Glasine su da se pikado na početku počeo igrati kao takmičenje između ratnika koji su se dosađivali dok su odmarali od bitke. Vojnici su bacali koplja prema preokrenutim krajevima vinskih bačvi. Kako je njihovo takmičenje napredovalo, bila je potrebna sve teža i zahtevnija meta što je dovelo do toga da se za metu koristi komad drveta. Prirodni kolutovi drveta pokazali su se idealnim za gađanje, kao i radijalne pukotine koje bi se pojavile kad bi se drvo osušilo. Zima je učinila to da se sport preseli u zatvoreni prostor a onda su se usvojila i kraće strele i osnovna pravila. Kako je igra napredovala, povećavao se broj igrača pa se čak i plemstvo okušalo u igri: 1530 godine Anne Boleyn je poklonila Henryu VIII pikado set iz Biscaya, bogato ukrašen a i hodočasnici su igrali pikado na Mayfloveru (1620.), koristeći završetak vinske bačve kao ploču.
Igra je održala svoju povezanost s vojskom za vreme osnivanja britanskog carstva, kada su se vojni pabovi sa ugrađenim pikado metama proširili širom carstva. Narodi u mnogim mestima su prihvatili igru, ali sve do nedavno britanski igrači su bili dominantni u pikado igri.
Strelica je više manje postala standardovana kako je vežba bacanja “projektila” u metu postajala prošlost. Strelica je obično bila deo drveta otprilike 4 inča duga sa metalnim delom zabijenim u jedan kraj i perima u drugi. Razvojem mašinske tehnologije strelice se prave od mesinga ali ne zadovoljavaju u potpunosti sve potrbne karakteristike jer su strelice bile previše lake ili previše gabaritne za postizanje najboljih rezultata sve do pronalaska volframa (tungsten) koji je kasnije postao pravo otkrovenje za ovaj sport jer su strelice mogle biti teže a opet mnogo tanje pa su šanse za pogotak u male segmente koji donose više poena postali češći i izvesniji.
Standardizacija daljine bacanja se takođe određivala u vreme prvih organizovanih turnira, iako je i dalje vredelo više “standarda” koji su se koristili. Na početku je udaljenost između linije i ploče bila devet stopa, a kasnije se prihvatilo osam stopa.
Meta je od linije bacanja udaljena 237 cm a centar mete se nalazi na visini od 173 cm od poda. Dijagonala od linije bacanja do centra iznosi 293,4 cm.
Meta se pravila isključivo od mekog drveta i to topole, graba i bresta a najčešće se proizvodila u Francuskoj a kasnije se pronalazi i najpogodnija „biljka” za metu (Sisal ili bristle) koja raste u afričkim zemljama a ima veliku moć oporavka jer vlakna koja se presuju se brzo „oporavljaju” od uboda strelica .
Najveći proizvođači pikado opreme danas su UNICORN, NODOR, WINMAU, HARROWS i BULL’s.
Zašto su brojke na pikado meti raspoređene upravo na taj način kako je i danas?
To je verovatno najčešće postavljeno pitanje o poreklu ove igre.
Ko je bila ta osoba koja je strukturirala segmente pikado mete na tako frustrirajući način?
Čovek za kojeg se smatra da je izumio redosled brojeva na pikado meti je Brian Gamlin. Gamlin je bio stolar iz Bury-a u Lancashireu, u Engleskoj i smislio je taj “razbešnjeni” niz brojeva 1896 godine u svojoj 44 godini. Umro je 1903 g. pre nego li je uspeo patentirati svoju ideju.
U tom razdoblju bilo je mnogo muškaraca koji su radili, a pogotovo oni koji su bili stolari, proizvodili su pikado mete od graba, bresta ili topole. Takva industrija je kasnije bila rasprostranjena širom severne Engleske, u središnjim krajevima i jugoistoku kako je pikado dobijao na popularnosti u srednjim 1920-im godinama. Razlog za proizvodnju pikado meta u kućnoj radinosti ili preciznije u vrtnom spremištu je bio – prodati pikado mete lokalnim pabovima i tako povećati porodična primanja. Ipak, taj prihod neretko nije završavao u kućama. Pikado mete su se menjale za „kredite” u lokalnim pabovima ili bi zarađeni novac završio ponovo u pabu “preko šanka”.
Numerisanje standardne pikado mete je napravljeno na takav način da smanji broj “sretnih pogodaka” i smanji element sreće. Brojevi su smešteni tako da smanje preciznost. Razmeštaj malih brojeva sa obe strane velikih brojeva, npr. 1 i 5 sa obe strane od 20, 3 i 2 sa obe strane od 17, 4 i 1 sa obe strane od 18, kažnjava netačnost. Dakle, ako gađate 20, nedostatak tačnosti i preciznosti biće kažnjen time da ćete pogoditi 1 ili 5.
Postoji 2,432,902,008,176,640,000 različitih rešenja za 20 segmenata na pikado meti, pa je malo čudno da je Gamlinov raspored brojeva na tabli gotovo savršen. Gamlin je sam po sebi enigma. Kao i nestali sudski zapisi u slučaju “Bigfoot” Annakina tako i u „potrazi” za Gamlinom nedostaje važan deo priče. Uprkos veoma temeljnom istraživanju, nisu pronađeni podaci koji bi potvrdili njegovu smrt 1903 godine. Gledajući tri godine u oba smera (nazad i napred) niti u Lancashireu niti u Suffolku nije otkriven niko ko je preminuo u tom periodu. Odgovor možda ipak leži u činjenici da je Gamlin u to vreme bio u pokretu, na putu. Daily Mirror postavlja pitanje: “ko je odlučio da brojevi budu tako ispremeštani i zašto?”. Odgovor je glasio: “Brian Gamlin iz Burya, Lancashirea, koji je uveo taj čudni raspored brojeva na sajmovima 1896 g. hvaleći se da “veština nije potrebna”. Pijanci nisu imali šansu, kako je to bio test treznog stanja, igra pikada “okolo sata” (u kojoj igrači moraju sa strelicama pogoditi brojeve u numeričkom nizu) postigla je veliki uspeh.
Logično je da mu je ideja sinula dok je posećivao sajmove. Oni su bili prvi razlog radi kojeg su se uvozile “francuske pikado mete” koje su tokom godina bile poznate kao “sajamski pikado”. Pikado je bio poznat na sajmovima od sredine XIX veka, pa stoga ko je bolji od zabavljača, koji uvek gleda kako da privuče ljude, da izmisli takav kružni raspored brojeva na pikado meti?
Izuzetnost vezana za ovog „promotera” pikado sporta je i ta što se ne zna ni kad je umro niti gde? Ako je Gamlin tada bio zabavljač zasigurno je bio na putu bar šest meseci u godini. To je verovatno razlog zašto se nisu mogli pronaći podaci o njegovoj smrti.
Napomena:
Za one nove igrače pikada leva strana pikado ploče je preporučljivija jer sadrži više brojeve veće vrednosti, npr. 16, 8, 11, 14, 9 i 12. Ovom se taktikom ne mogu garantovati dobri rezultati, ali barem nikada nećete pogoditi 1 ili 5. Bar tako kaže teorija! Ta je strana ploče znana kao “strana oženjenog muškarca” zato jer oženjeni muškarci uvek igraju na sigurno!
Razvoj organizovanog pikada
Godine 1908-e sudije iz Leedsa (Engleska) su doneli odluku koja je dodatno osigurala krajnju popularnost pikada kao sporta. U to vreme “igre na sreću” su bile ilegalne u pabovima. Vlasnik paba izvesni Annakin zvani “Bigfoot” je bio optužen da je u svom lokalu omogućavao igranje igara na sreću, odnosno dopuštao je igranje pikada. Bigfoot je tvrdio da pikado nije igra na sreću i dobio dopuštenje da se postavi meta za pikado u sudnici. Rečeno je da je Annakin bacio tri strelice u broj 20 i pozvao bilo kojeg sudiju da učini isto. Izazov je prihvaćen, međutim sudski službenici nisu uspeli ponoviti Bigfootov pogodak, i tako su dokazali da pikado nije igra sreće nego veštine. Optužba je nakon toga bila odbačena.
Godine nakon toga beležile su napredak u igri u britanskim javnim kućama, do Drugog Svetskog rata većina pabova je imala pikado mete, timove i organizovane mečeve sa ostalim pabovima.
Prvi veliki korak napred, da bi pikado postao internacionalna igra kao što je danas, pojavio se kada je The News of the World, britanske novine koje su izlazile nedeljom, započele svetsko takmičenje u pikadu 1927. godine.
Izvorno ograničen samo na područje Londona, događaj je ipak privukao veliki broj takmičara i zahvaljujući svom velikom uspehu postao je nacionalno takmičenje nakon Prvog Svetskog rata.
Tih godina je „ostrvo” brojalo preko 280 000 igrača pikada.
Glavne zasluge za promociju igre pripadaju The News of the World i takođe Nacionalnoj pikado organizaciji Velike Britanije (NDA), osnovanoj 1945. za njihove doprinose u stvaranju internacionalnog foruma za sport i stvaranje osnovnih prihvaćenih pravila igre.
NDA je privukla brojne zemlje i grupe u Londonu i počela održavati engleska nacionalna takmičenja 1957. godine.
Britanska pikado organizacija (BDO)
je formirana 1973. od strane Ollya Crofta i koordinirala je snage različitih udruženja u zemljama, i razvoj raznih državnih takmičenja sa organizacijom internacionalnih događanja koja su sledila. BDO se fokusirao na pridobijanje sponzora i održavanje specijalnih događaja ne televiziji.
1976. BDO je bio glavna pokretačka snaga u pokretanju Svetske pikado federacije (WDF), koja je bila formirana od reprezentativaca iz 15 zemalja koji su promovisali pikado na internacionalnom nivou.
Godine 1978-e, BDO je organizovao Embassy svetsko profesionalno takmičenje – jedno od najvećih takmičenja u pikadu.
Američka pikado organizacija (ADO)
je formirana 1976. pod vodstvom Toma Fleetwooda i predstavlja jedino upravno telo za pikado u SAD-u priznato od strane WDF-e 1977 godine. Organizacija je bila osnovana od 30 lokalnih klubova koji predstavljaju otprilike 7,500 igrača. Danas više od 300 organizacija, predstavlja više od 75,000 igrača u svih 50 država, Guam i Puerto Rico su pridružene ADO-i.
ADO je “grassroot” organizacija, što znaci da svaki igrač ima priliku takmičiti se i predstavljati SAD kroz ADO program doigravanja. Lokalni pojednici napreduju na regionalnu ligu, a oni opet do nacionalnih takmičenja. Nacionalni pobednici su obuhvaćeni iz ADO pacifičkog kupa, All-Star i svetskih timova. Gotovo 300 takmičenja godišnje je odobreno od strane ADO-e. Igrači ostvaruju bodove prema rangu u pojedinačnim takmičenjima a ADO prati nacionalni sistem rangiranja baziran na tim ukupnim bodovima i imenuje muška i ženska takmičenja na kraju svake godine.
Svetska pikado federacija (WDF)
Danas WDF obuhvata nacionalna pikado organizacijska tela od 70 zemalja članica (sa 6 kontinenata), medju kojima je i Srbija zvanično od 27.10.2010 g. preko Pikado Federacije Srbije.
Među prvim odlukama WDF-e je bila preporuka standardne daljine bacanja za sve zemlje i inauguracija Svetskog kupa kao internacionalnog takmičenja koje se održava svake dve godine od 1977 g. na kojem se najbolji igrači takmiče za svoju zemlju.
Ostala takmičenja su formirana (takođe na dvogodišnjoj bazi) da bi promovisala sport.
Važnija sportska takmičenja pod okriljem WDF-e:
Svetski Kup – (učesnici su sve zemlje članice a igra se neparnim godinama na svake dve godine)
Azijski – Pacifički Kup , (WDF zemlje članice u Aziji i južno – pacifičke zemlje)
Evropski kup, WDF zemlje članice Evrope – (na svake dve godine se igraju kontinentalni kupovi)
Svetsko prvenstvo Lakeside
Winmau svetski masters kup
WDF održava individualni sistem rangiranja za članove na temelju učestvovanja u više od 30 regionalnih i svetskih takmičenja održanih od strane organizacije i njenih članova.
Professional Darts Corporation (PDC)
je profesionalna Pikado organizacija koja je osnovana u Velikoj Britaniji tokom 1992 godine kada se grupa vodećih profesionalnih igrača odvojila od Britanske pikado organizacije (BDO). Medju osnivačima se nalazi i izvesni srpski biznismen Jovan (Jonh) Markovic koji je živeo i radio u Engleskoj.
U početku su se zvali World Darts Council (WDC) a takođe imaju razvijen sistem rangiranja takmičara na osnovu rezultata na takmičenjima širom sveta.
Najpoznatiji turniri su:
PDC World Darts Championship,
UK Open,
World Grand Prix,
Premier League,
World Matchplay
Predsedavajući ove organizacije je iskusni sportski promoter Barry Hearn a turnir sa najvećim nagradnim fondom (1 milion engleskih funti za 2012g.) – PDC World Darts Championship predstavlja najprestižniji turnir na svetu u pikado sportu.
Pikado je SPORT!
Iako je imao veliki broj igrača i tradiciju postojanja i održavanja takmičenja tek 25. marta 2005 godine ministrastvo sporta u Engleskoj proglašava pikado kao SPORT! Na veliku radost svih zaljubljenika u pikado od tada se još više kao zadatak postavio Svetskoj pikado organizaciji (WDF) koja čini velike napore da se pikado kao jedna od sportskih disciplina uvrsti u Olimpijske sportove.
WDF je i član Sportaccord-a a samim tim i pridružena članica među neolimpijskim sportovima (za sada) pri Međunarodnom Olimpijskom Komitetu (MOK) te se svi pikado igrači sa velikim poverenjem mogu nadati danu da će pikado postati olimpijska disciplina.
Pikado u Srbiji
Pikado Federacija Srbije (PFS) je Savez pikado klubova koji se bavi popularizacijom i organizacijom takmičenja u STEEL ili klasičnom pikadu koji se u svetu igra skoro jedan vek a u Srbiji organizovano praktično od dana osnivanja ovog saveza. Registrovan u Ministarstvu za sport u maju 2009 godine a osnivači su tadašnja tri registrovana kluba i to: PK Pik As iz Apatina, PK Gerila iz N.Sada i PK Black Code iz N.Sada u međuvremenu im se pridružuju još dva kluba (PK Kapitalci iz Beograda i PK SNG Vukovi iz N.Sada).
Nakon utvrđivanja osnovnih ciljeva, odmah se krenulo u realizaciju pristupanja Svetskoj Pikado Federaciji (WDF) i posle pozitivne signalizacije u septembru 2009 godine, Srbija postaje član WDF (uslovno) od 01.01.2010 g. a punopravni 27.10.2010 godine a malo pre toga , tačnije 05.10.2010 godine PFS je priznata kao krovna organizacija za pikado sport u Srbiji od Sportskog saveza Srbije.
U sezoni 2013/14, PFS okuplja 16 registrovanih pikado klubova i preko 200 igrača koji su uzeli učešće na takmičenjima a iz sezone u sezonu broj klubova i igrača se konstantno povećava.
Pikado u Novom Sadu
Klasični ili steel pikado se organizovano trenira u N.Sadu od dana osnivanja pikado kluba Black Code 2007-e godine koji osim ovih akcija i redovnih treninga ima želju da animira što veći broj igrača širom grada,pokrajine i Srbije.
Pikado Klub Black Code osim redovnog održavanja treninga u klubu i povećanja broja članova i podizanja nivoa njihove forme za takmičenja na regionalnom i saveznom nivou ima za cilj da animira što veći broj gradjana i upozna ih sa ovom sportskom disciplinom i pruži im mogućnost da kroz zabavu i igru u društvu pozitivnih ljudi otkriju svoj talenat i nastave da se profesionalno bave ovim sportom. Vrata našeg kluba su tokom cele godine otvorena za sve gradjane koji žele da se okušaju u ovom sportu pa s tim u vezi želimo da odredjeno vreme posvetimo i drugim klubovima koji iskustva žele podeliti sa nama.
Organizatori smo svih važnijih takmičenja u pikadu kako na gradskom tako i na regionalnom i saveznom takmičenju a ambicije nam se vežu za učešće na turnirima po Evropi.
Od takmičarskih uspeha izdvajamo zvanje trostrukog vice-šampiona Srbije u sezoni 2010/11 g. i to dva u pojedinačnoj i jednog u ekipnoj konkurenciji, zatim dvostruki vice-šampion Srbije u sezoni 2012/13 u ekipnoj i muškoj pojedinačnoj konkurenciji a neki naši članovi su uspeli da se domognu i dresa reprezentacije (Nešić Dijana – EP Italija 2009, Bogunović Marija – EP Turska 2010, Babić Aco – Rumunija 2011 i Vladimir Petković 2013).
Danas u Novom Sadu postoji šest registrovanih pikado klubova sa tendencijom porasta zainteresovanih za osnivanje. Glavni „nosioci“ priče vezane za popularizaciju pikada u N.Sadu i Vojvodini koji ujedno čine i glavnu okosnicu na saveznim takmičenjima osim PK Black Code su: